Blagdan svetog Josipa, 19.03.

Josip je bio potomak iz Davidova kraljevskoga roda, no radio je kao siromašni tesar. Bio je pravedan, ponizan, skroman i Bogu poslušan. Prema legendi, Marijini roditelji Joakim i Ana dugo nisu mogli imati djece. Stoga su se zavjetovali Bogu da će dijete posvetiti njegovoj svetoj službi ako ga dobiju. Tako su dobili malu Mariju, te ju s navršene tri godine poslali u Jeruzalemski hram gdje je uz ostale djevojke odgajana do svoje četrnaeste godine. Po povratku kući, mogla se udati, no ona se zavjetovala da će cijeli svoj život živjeti u čistoći. U to vrijeme nije bilo uobičajeno da djevojke ostanu same i neudane, no zavjet se nije smio kršiti pa se veliki svećenik molitvama obratio Bogu za pomoć. Tijekom molitve čuo je sljedeće riječi: „Riječ proroka Izaije valja da se ispuni: Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, cvijet će izbiti iz korijena njegova, i počivat će nad njim Duh Gospodnji.“ (Iz 11,1-2)

Tada je svećenik pozvao sve mladiće iz roda Davidova koji su bili za ženidbu da dođu u Hram s grančicom u ruci. Među njima se nalazio i Josip. Kad je ušao u Hram njegova je grančica procvala, a oko glave mu se pojavila blaga svjetlost. Tako je prema predaji, postao zaručnikom te poslije suprugom Djevice Marije. Ostao je Bogu poslušan do kraja svoga života. Slušao ga je kad mu se u snu objavio rekavši mu da uzme Mariju, premda trudnu, za svoju ženu. Poslušao ga je kad mu je rekao da s njom i malim Isusom bježi u Egipat kako bi ih spasio od Heroda koji je dao pobiti svu mušku djecu do dvije godine. Poslije je poslušao i vratio se iz Egipta te nastanio u Nazaretu, gdje je svojim radom skrbio o Mariji i podizao Isusa.

Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda.