Stepinčevo

Alojzije Stepinac

Rodio se 1898. godine u Brezarićima kao peto dijete Josipa i Barbare Stepinac. Za svećenika je zaređen 1930. godine. Već sedam godina poslije preuzima upravu zagrebačke dijeceze, a malo potom postaje predsjednikom Biskupske konferencije Jugoslavije.

Odlikovao se ljubavlju pema siromasima i revnošću za duše. Svoju pastirsku službu vršio je pod geslom „U tebe se, Gospodine, uzdam!“. Bio je jako ponizan, oduševljen za Krista, braneći dostojanstvo i ljudska prava svih ljudi posebno progonjenih zbog rase, nacionalnosti i vjere od strane totalitarizma. Javno je nastupao protiv fašizma, nacizma i komunizma. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te veliki broj djece. Prosvjedovao je protiv progona Židova.

„Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu, pa ćete tada biti najjači!“


Nakon dolaska komunista na vlast odbio je odvojenje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana što je bio povod da je 1946. godine uhićen od komunističke vlasti te je protiv njega započeo montirani sudski proces. Osuđen je na 16 godina robije s prisilnim radom i 5 godina gubitka građanskih prava. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti i mučeništva u Krašiću 1960. godine. Nakon osamostaljenja Hrvatske analizom Stepinčevih kostiju utvrđene su visoke koncetracije teških metala što predstavlja nepobitne dokaze da je Stepinac bio sustavno trovan. Na samoj samrti šapnuo je fiat voluntas tua budi volja tvoja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine. Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače.