Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru

Deseti susret hrvatske katoličke mladeži održao se ove godine 29. i 30. travnja u hrvatskom gradu heroju Vukovaru pod geslom „Krist, naša nada!“ (1 Tim 1,1).  

I kroz logotip susreta mladima se prenijela poruka nade. Logotip se sastoji od križa, golubice i siluete vukovarskog vodotornja. Križ, kao središnji simbol kršćanstva, simbol je Kristove muke ali i puta k uskrnuću. To isto značenje ima i sam grad Vukovar za nas, kao simbol stradanja i nade kada se sve čini beznadnim. Golubica osim što prestavlja Vučedolsku golubicu, jedan od glavnih simbola grada Vukovara, simbol je i mira, mira za kojim teži svako ljudsko biće ali i mira zbog kojeg je Vukovar podnio svoju žrtvu. Vukovarski vodotoranj kao treći element logotipa simbolizira postojanost i u najtežim trenutcima.

Mladi iz naše misije također u Vukovaru

Na susretu se okupilo 30.000 mladih iz Hrvatske, Bosne i Herzegovine te iz iseljeništva.

Mladi iz naše zajednice također su nazočili ovom velikom događaju. Autobusom su se zaputili u petak navečer, da bi u subotu stigli u Osijek, grad u kojem su tijekom susreta bili smješteni u obiteljima. Nakon što su se osvježili, slavili su svetu misu u župnoj crkvi Sv. Mihovila nakon čega su im domaćini pripremili lijep program.  U veselom društvu, uz pjesmu i svirku tamburica,  mladost je slavila do završetka dana.

U nedjelju su u 9,00 sati prisustvovali zajedničkoj molitvi na groblju odakle su se potom uputili prema dvorcu Eltz gdje se u 11,30 održalo središnje euharistijsko slavlje koje je u nazočnosti kardinala Josipa Bozanića, tridesetak hrvatskih biskupa i apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Alessandra D´Errica, predvodio nadbiskup Đuro Hranić.

Nakon svete mise po gradu su ponuđeni razni duhovni te  kulturno-zabavni programi. U sklopu susreta mladi su posjetili Borovo naselje, Memorijalni centar Domovinskog rata, Ovčaru, Mjesto sjećanja, vukovarsku bolnicu, gradski muzej i dr.

Plakali od ganuća

U 18,00 sati započeo je završni koncert na kojem su nastupali Alen Hržica, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac, Miroslav Škoro, Božja Pobjeda i Opća Opasnost. Nakon koncerta naši su se mladi zaputili prema Darmstadtu, puni dojmova. Premda su rođeni nakon svih ratnih zbivanja, ovim su posjetom mogli upoznati kakvu je žrtvu grad podnio za sve nas. Okupljeni u Isusu Kristu s mladim Hrvatima koji su došli sa svih krajeva, ne mareći za daljinu i napor putovanja, zajedno su pjevali, slavili Gospodina, klicali svojoj Domovini. Pod tom silinom osjećaja među njima se rodilo još čvršće zajedništvo, još veća povezanost bratskom ljubavlju. Pjevali su zagrljeni, ganuti ljepotom emocija.  I premda umorni vratili su se sretni i ispunjeni.

„Bilo je predivno. Ovo se mora doživjeti, ne može se opisati riječima!“

„Hvala dragom Bogu da sam mogla prisustvovati ovako velikom događaju. Sretna sam i ponosna što sam Hrvatica i katolkinja!“

„Bilo je neopisivo. Djeca su od ganuća plakala!“

„Pivali su zagrljeni dok su suze ko rika tekli niz njihovo lice. Ko jedna obitelj su bili!“ samo su jedni od dojmova.

Grad domaćin

Grad Vukovar stari je grad koji se spominje već u 13. stoljeću, no za sve nas on je poseban jer je u Domovinskom ratu pružio hrabar otpor i po mnogim analitičarima time spasio Hrvatsku.  Stoga žrtvu Vukovara ne smijemo zaboraviti pa se u kratkim crtama prisjećamo toga i u ovom tekstu.

David protiv Goliata

Nakon  što su pobunjeni Srbi početkom svibnja 1991. masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, tenzije u tom području su postale jake i Vukovar se našao u teškoj situaciji okružen sa sjevera i juga neprijateljskim snagama. Sa slobodnim teritorijem bio je povezan samo jednom cestom. Vukovar je napadan s velikom vojonom silom Jugoslavenske narodne armije kojoj su se pridružili i domaći pobunjeni Srbi te četničke postrojbe iz Srbije. Riječ je bilo o tisućama vojnika naoružanih s više stotina tenkova i transportera. Tu strašnu silu zaustavljali su s druge strane nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije te tisuću dobrovoljaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S malo ili nimalo vojnog iskustva, pod svakodnevnim granatiranjem, naoružani s vrlo malo streljiva  ali vođeni ljubavlju prema svojoj Domovini i obdareni nadnaravnom hrabrošću naši su branitelji odoljevali puna tri mjeseca toj strašnoj sili zla i mržnje. Na Vukovar je tijekom tri mjeseca palo 6 500 000 projektila. Poginulo je više od 1500 stanovnika od čega je bilo 86 djece. Najmlađe dijete imalo je samo šest mjeseci.

2500 poginuli branitelja

Nažalost, usprkos junaštvu branitelja, Vukovar je 18. studenog 1991. pao u neprijateljske ruke. Nakon toga usljedio je strašni pokolj i mučenje. U obrani Vukovara poginulo je oko 2500 branitelja. Od toga 900 u obrani Vukovara, 600 nakon pada grada a još 1000 u okolnim područjima grada.  7000 osoba, civila i vojnika, odvedeno je u koncentracijske logore u Srbiju gdje su mučeni i ubijani. 22 000 je prognano iz svojih domova. Zabilježena su mnoga mučenja, masovna silovanja, premlačivanja i masakriranja. Bolnica koja je unatoč velikoj oznaci crvenog križa bila svakodnevno bombardirana, nakon okupacije je ispražnjena a bolesnici su odvedeni u sabirni logor i poslije toga smaknuti. U samoj bolnici tijekom tri mjeseca zaprimljeno je 2500 ranjenika i izvedeno je tisuću operacijskih zahvata. Rođeno je 16 djece. Po iskazima dr. Bosanac na bolnicu je tijekom tri mjeseca padalo 80-90 projektila dnevno. Na dan pada Vukovara u bolnici je bilo 396 ljudi. Pokolj na Ovčari dogodio se nad vojnicima i civilnim stanovništvom među kojima je bilo i žena a žrtave su imale  od 16 do 77 godina. Tamo je ubijeno 260 osoba. U Vukovaru je pronađena masovna grobnica u kojoj je bilo 1200 osoba.  I danas, nakon 25 godina još uvijek postoji veliki broj nestalih. Srbijanske vlasti ne žele učiniti ništa da otkriju istinu i nesretne ljude vrate njihovim obiteljima, kako bi iste mogle barem na grobu zapaliti svijeću.

Oteti od zaborava

Vukovar je razrušen. Mirnom integracijom vraćen je Hrvatskoj. Kuće su obnovljene i kako godine prolaze, pomalo blijede sjećanja na patnju koju je Vukvar podnio. No, ljudima koji su izgubili svoje najdraže, ženama koje su bile ponižavane, mučene i silovane sve vrijeme ovog svijeta ne može izblijediti strašna sjećanja. Svi su oni utkali dio sebe u obranu naše Domovine. Svi su oni dali svoje očeve, braću, muževe i sinove za slobodu lijepe nam Hrvatske. Stoga ne smijemo zaboraviti što se dogodilo u Vukovaru. Stoga moramo Vukovaru pomoći kako god možemo. Ovaj susret hrvatske mladosti melem je na bolnu ranu Vukovara. On je dašak nade kojeg smo donijeli gradu. Ali trajno u svojim srcima moramo nositi zahvalnost za sve što su učinili za nas. A to najbolje možemo ako suosjećamo i ako se sjećamo. Da se stalno sjećamo. I molimo za poginule branitelje i njihove obitelji da ih dobri Bog osnaži u njihovom bolu. Da ova hrvatska katolička mladež donešeni dašak Kristove nade pretvori u spoznaju da njihova žrtva nije uzaludna. Da imamo Hrvatsku. Hvala im na tome!

Marija Lovrić Holenda

Pogledajte video kako pater Ike i mladi pozdravljaju Domovinu.