Krstenje 1993Krštenje

Krštenje, kao temeljni sakrament, prvi je od sedam sakramenata. Temelj je kršćanskoga života i „vrata“ koja otvaraju pristup svim sakramentima. Krštenje nas podsjeća da se „zovemo i jesmo djeca Božja“ (1 Iv 3,1).
Grčka riječ „baptizein“, kao i latinska „baptismus“, znači: uroniti, uranjati. Odnosno, označuje onaj sveti trenutak kada kršćanin „uranja“ u obred krštenja. U hrvatskom jeziku krstiti znači „unijeti“ u Krista, učiniti Kristovim. Preko krštenja krštenik se ponovno rađa i utiskuje mu neizbrisivi pečat „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“.

U Hrvatskoj katoličkoj misiji krštenja se obavljaju za vrijeme nedjeljnih misnih slavlja ili u misijskoj kapeli prema dogovoru između roditelja i župnika.

 

...i ja te odrjesujem od grijeha tvojih...Ispovijed

U ispovijedi vjernik dolazi do susreta s Božjim milosrđem. Taj sakramenat naziva se sakramtenom pokore, pomirenja, oproštenja i obraćenja. Kod slavlja sakramenta pokore svećenik govori: „Oprošteni su ti grijesi!“ Opraštanje nije samo simbolično, ono je u ispovijedi stvarni događaj.

Za dobru ispovijed potrebno je upoznati biblijsko utemeljenje toga sakramenta, njegovu učinkovitost i sami obred kao i svrhu učinka sakramenta. Tek onda se može shvatiti ispovijed kao sakramenat obraćenja, pokore, pomirenja i opraštanja. Za učinkovitiji i ozbiljniji pristup sakramentu ispovijedi ili pomirenja nužno je dati prostor pokorničkom bogoslužju kao zasebnom liturgijskom činu, a ne ga svoditi na kratku pripremu za sakramentalnu ispovijed. Na taj način dobiva na važnosti i ozbiljnosti i sami sakrament pomirenja, kao i pokorničko bogoslužje.

 

Prva pricest 1987Prva pričest

Slavlje euharistije središnje je slavlje kršćanskoga života. Svi ostali sakramenti usmjereni su na euharistiju. Isus Krist, kao živi Kruh, daje život svojim vjernicima po svom Tijelu.

Euharistija je vrelo kršćanskog života. Stoga je nadasve važna dobra i sveobuhvatna priprema slavlja prve pričesti. Prva pričest nije samo stvar prvopričesnika nego i njihovih roditelja, pa i čitave misije. Katehezu za prvu pričest pohađaju vjeroučenici od početka školske godine.

Kateheze se održavaju u Bensheimu, Wormsu i Darmstadtu u misijskom centru. Slavlje prve pričesti redovito se odvija u svibnju u crkvi sv. Fidelisa u Darmstadtu, a vjeronaučna godina završava uvijek na blagdan sv. Ante Padovanskog misom i blagoslovom male i školske djece.

 

Potvrda 2003Potvrda

Sakramenti krštenja, potvrde i euharistije sačinjavaju jednu cjelinu. To su sakramenti kršćanske inicijacije. Primanjem sakramenta potvrde krštenik se čvršće sjedinjuje s Isusom Kristom, obogaćuje se darovima Duha Svetoga, potpunije se povezuje s Crkvom, a Duh Sveti mu daje posebnu snagu kako bi mogao, riječima i djelima, svjedočiti vjeru u Isusa Krista.

Riječ „potvrda“ dolazi od latinske riječi „confirmare“, a znači potvrditi ili ojačati. U sakramentu potvrde mladi kršćani potvrđuju osobno sve ono što su njihovi roditelji i kumovi obećali umjesto njih na njihovom krštenju, a to je vjera u Boga Oca, da kao kršćani mogu živjeti i svjedočiti Isusa Krista te, svjesni prisutnosti Duha Svetoga, kao takvi pridružuju se, kao odgovorni članovi, svojoj župnoj zajednici, odnosno Crkvi.

U Pastoralnim smjernicama, koje su objavljene u ožujku 2008., biskupija Mainz traži da sakramentu potvrde mogu pristupiti mladići i djevojke pri završetku obveznoga školovanja, između 14. i 16. godine. Kandidati za potvrdu pohađaju župni vjeronauk prema rasporedu kojega najavi župno osoblje na početku nove školske i vjeronaučne godine. Vjeronauk se održava u Bensheimu u katoličkoj gimnaziji Liebfrauen; u Darmstadtu u misijskim prostorijama; u Wormsu u katoličkom vrtiću.

Nakon prve podjele potvrde u crkvi sv. Fidelisa u Darmstadtu, u nedjelju 16. svibnja 1982., potvrda se redovito održava svake druge godine u Darmstadtu uz prisutnost biskupa iz domovine. U subotu, 2. lipnja 2007., potvrdu je po prvi put podjelio njemački pomoćni biskup iz Mainza mons. Urlich Neymeyr.

 

1993Vjenčanje

Brak je ženidbeni savez kojim muž i žena zasnivaju doživotnu bračnu zajednicu obostranom privolom u potpuno slobodnom i uzajamnom darivanju. Muž i žena sakramentom braka označuju jedinstvo između Krista i Crkve. Sakramenat braka, vidljivi znak nevidljive Božje milosti, koju muž i žena primaju „veže ih“ u nerazrješivu bračnu zajednicu i u nerazdvojeni savez s Bogom i Crkvom.
Slavlje vjenčanja u Hrvatskoj misiji u Darmstadtu prate različiti običaji već prema tome iz kojeg su kraja Hrvatske ili Bosne i Hercegovine mladenci i koje od običaja uzimaju iz mjesne njemačke župe ili negdje drugdje doživljenog slavlja crkvenog ili građanskog vjenčanja. Običaji igraju veliku ulogu kod slavlja vjenčanja, stoga mnogi idu sklopiti brak u njima romantične crkve ili kapelice izvan mjesta prebivališta, a mnogi idu u rodna mjesta svojih roditelja.

Za što bolju pripremu za brak uvedeni su i obvezni zaručnički tečajevi, koji se održavaju svake godine jednom u rano proljeće, a drugi put početkom jeseni.