Naše ovogodišnje tradicionalno hodočašće u Lurd započinje u srijedu, 4. svibnja  i traje do nedjelje 8. svibnja 2016. godine. Kako bismo u Lurdu mogli doživjeti što više toga, važna je dobra organizacija. Da biste svoje slobodno vrijeme prilagodili vlastitim potrebama donosimo raspored liturgijskih slavlja zajedničkih za sve Hrvate katolike iz Njemačke.

srijeda, 4. svibnja

18,30 sati        okupljanje ispred misijskih prostorija, Feldbergstr.

19,00 sati        polazak autobusom za Lurd

četvrtak, 5. svibnja

17,00 sati        sv. misa u crkvi sv. Bernardice

21,00 sat         procesija sa svijećama

petak, 6. svibnja

08,00 sati        sv. misa u bazilici sv. Krunice

10,30 sati        put križa na brdu Kalvarije uz svetište

13,30 sati        do 15,00 ispovijed i sat klanjanja u crkvi sv. Bernardice

21,00 sat         procesija sa svijećama

subota, 7. svibnja

7,30 sati          sv. misa pred Gospinom špiljom.

polazak autobusom za Darmstadt po dogovoru

nedjelja, 8. svibnja

ca. 12,00         dolazak u Darmstadt

 

Listić s pjesmama koje će se pjevati u Lurdu tijekom svetih misa možete preuzeti ovdje (Lurd 2016 – pjesme). Vrijeme u ovo doba godine zna biti prohladno i kišovito ali isto tako sunčano i lijepo, pa ponesite odjeću i obuću koju možete slojevito kombinirati. Smještaj je u hotelu s tri zvjezdice u blizini Svetišta. Raspored obroka bit će objavljen u hotelu. Za hranu tijekom putovanja autobusom trebate se pobrinuti sami.

Za sve vas koji idete prvi put u Lurd, donosimo kratak pregled Gospinih ukazivanja. Svima vama sretan put, i neka vam naša dobra majka bude zagovornica i tješiteljica.

 

IMG_0752

Lurdska ukazanja 

Kronologija ukazanja u Lurdu maloj vidjelici Bernadette Soubirous

Prvo ukazanje – četvrtak 11. veljače 1858.
Bernadette Soubirous (14), njena sestra Tionette (12) i njihov mali prijatelj Jeanne Abadie (13) otišli su u šumu, po drva. Hodali su do Massabielle i ugledali su špilju pred kojom je tekla rijeka. Bernadette Soubirous je počela skidati cipele i čarape s ciljem da uđe bosonoga u vodu. Tek što ih je skinula začula je neki zvuk poput naleta vjetra. Ponovno je čula isti zvuk i kada je pogledala prema špilji, ugledala je u krajnjem gornjem uglu neku prekrasnu gospođu odjevenu u bijelu opravu s plavim pojasom i sa žutom ružom na stopalima. Gospođa je prstom pozvala Bernadette da se približi. Bernadette se gotovo ukočila od straha. Spontano je zgrabila svoju krunicu, i pokušala se prekrižiti. Ali to nije mogla učiniti sve dok se i gospođa nije prekrižila; gospođa je i sama imala krunicu ali s velikim sjajnim križem. Dok je Bernadette molila krunicu vidjela je i gospođu kako prebire po zrncima krunice, ali ne miče ustima. Ovo je viđenje trajalo jedno 15 minuta. Druga djevojčica nije vidjela ništa, ali Bernadette je djeci ispričala o viđenju i vijesti su prenijeli majci Soubirous.

Drugo ukazanje – nedjelja, 14. veljače 1858.

Karnevalska je nedjelja i Bernadette Soubirous osjeća poticaj da ode do špilje iako joj je majka zabranila da to čini. Nakon duljeg nagovaranja, Bernadettina majka se složila da ju pusti otići do špilje s druge dvije djevojčice. Ponijele su bočicu sa svetom vodom da poškrope vodom gospođu iz špilje, u slučaju da ju opet vide. Bernadette je nagovorila djevojčice da kleknu i da zajedno mole krunicu. Bernadette Soubirous ponovno ugleda gospođu s krunicom na ruci. Škropila je svetom vodom prema gospođi i rekla: ‚ako si od Boga, ostani. Ako nisi, otiđi.‘ Što je Bernadette više škropila vodom to se gospođa sve više smiješila. Kada je ispraznila bočica Bernadette je nastavila moliti krunicu a viđenje tj. gospođa je nestala.Treća ukazanja – četvrtak, 18. veljače 1858.
Veoma rano ujutro Bernadette Soubirous je ponovno klečala u špilji. Nekoliko odraslih iz sela došlo je zajedno s njom i dali su joj olovku i papir. Bernadette odlazi u špilju i upita gospođu: ‚možete li molim vas napisati svoje ime‘. Seljani su joj naime rekli da to učini.
Bernadette Soubirous začu odgovor: ‚To nije potrebno‘. Zatim ju gospođa upita: ‚hoćeš li biti tako dobra i dolaziti do spilje daljnjih petnaest dana?‘ Bernadete odgovori: ‚Da, obećajem to‘. Gospođa je zauzvrat njoj obećala slijedeće:
Obećajem da ću te usrećiti, ali ne u ovome svijetu nego u idućem.
Zatim je rekla: ‚Željela bih ovdje vidjeti mnogo ljudi.‘ Sada je Bernadette Soubirous prvi puta čula njen blagi, veoma jasan glas. Ovo ukazanje trajalo je manje od pola sata.

Četvrto ukazanje – petak, 19. veljače 1858.
Bernadette Soubirous se više ne boji i osjeća dublji nutarnji poriv da ode do špilje Massabielle. Prati ju šest ili sedam žena zajedno s Bernadettinom tetkom. Nakon svega 3 Zdravomarije, Bernadette ponovno ima viđenje i ono traje oko 30 minuta. Toga je dana Bernadette ponijela sa sobom blagoslovljenu svijeću, a to će i dalje činiti svakoga dana do 14. viđenja: 3. svibnja 1858.

Peto ukazanje – subota, 20. veljače 1858.
Toga dana skupina s Bernadette Soubirous narasla je na oko 30 ljudi. Ponovno ima isto viđenje i kad ono završi Bernadette se odmah vratila u svoje smireno, uobičajeno stanje. Govorila je veoma malo o tome, samo je jasno rekla, kako je ponovno vidjela ‚aquero‘, ‚prekrasnu gospođu‘, koja joj se smiješila iz špilje.

Šesto ukazanje – nedjelja, 21. veljače 1858.
Ove nedjelje ujutro, oko stotinjak ljudi odlazi s njom do špilje, svjesni njene duboke potresenosti cijelim događajem. Ukazala joj se naša Gospa kako sjajnim očima promatra cijeli svijet i veli: ‚molite za grješnike‘. Popodne Bernadette mora izdržati dugačak razgovor s policijskim komesarom Jacometom. Bernadette ostaje mirna; otac Soubirous ju prisiljava da mu obeća kako neće više odlaziti do špilje.

Sedmo ukazanje – utorak, 23. veljače 1858.
Na ispovijedi, kapelan, otac Pomian govori Bernadette Soubirous da joj nitko nema pravo braniti odlazak do spilje. Na to, njen otac, Soubirous, ukida svoju zabranu da posjećuje špilju. Toga dana ponovno je nazočno barem stotinjak svjedoka. Među njima su i liječnik Dozous i mnoge druge značajne ličnosti gradića. Naša Blažena Djevica Marija poučava Bernadette Soubirous riječ po riječ, posebnu molitvicu, koju Bernadette čuva kao tajnu. Moli ovu molitvu svakodnevno, do kraja svog života. Marija joj također daje upute. ‚Idi svećenicima i prenesi im kako želim da ovdje izgrade kapelicu‘.

Osmo ukazanje – srijeda, 24. veljače 1858.
Dvjesto do tristo ljudi okupilo se oko špilje. Promatraju ožalošćeno lice Bernadette Soubirous koja po tlu puzi na koljenima, nekoliko se puta zaustavlja da promuca; pokora… pokora… pokora. Rekla je da ju je Gospa zamolila činiti tako kao pokoru za grješnike.
Zdravo Marijo… moli za nas grešnike!

Deveto ukazanje – četvrtak, 25. veljače 1858.
Ponovno je špilja puna ljudi. Tijekom ovog ukazanja Bernadette Soubirous izgleda izvanjski veoma čudno, jer Marija joj govori: ‚Kćeri moja, želim ti povjeriti, samo tebi i o tebi zadnju tajnu, koju nikada nikome ne smiješ reći. Idi sada i pij sa izvora i operi se na izvoru te žvači travu koja raste u blizini. Marija pokazuje prstom prema špilji. Zatim Bernadette ugleda prljavu, blatnjavu vodu i ne može ju piti. Pokušava tri puta kopati dublje i dublje. Četvrti puta ju može piti i pere se njome. Zatim žvače travu. Neki od nazočnih govore: ‚luda je‘. Međutim, nakon što je Bernadette uporno dalje kopala oko izvora, on je iznenada obilno potekao. Pretvorio se u izvor koji daje 100 000 litara vode dnevno. Mnogi ga nazivaju ‚čudotvornom vodom‘. Kasnije toga dana, Bernadette se morala podvrći ispitivanju. Ispitivao ju je carski povjerenik M. Dutour. Međutim, istražitelj nije mnogo saznao iz tog ispitivanja.

Deseto ukazanje – subota, 27. veljače 1858.

Deseto ukazanje odvijalo se u nazočnosti osamstotinjak ljudi. Ponovno je Bernadette Soubirous pila vodu s izvora koji je sada izbijao u mjehurićima i žvakala je okolnu travu.

Jedanaesto ukazanje – nedjelja, 28. veljače 1858.
Još je više ljudi (1150) nego li dan ranije pratilo Bernadette Soubirous do špilje. Šef žandarmerije iz Tarba nazočio je događaju zajedno s tajnikom. Cijelo je zbivanje ostavilo snažan dojam na njega i rekao je da je viđenje trajalo razmjerno dugo. Popodne je Bernadette morala na drugo ispitivanje k carskom povjereniku i šefu policije. Ravnatelj mjesne više škole došao ju je ispitivati u četiri oka. Prije ispitivanja, mislio je da pati od katalepsije, ali se kasnije uvjerio da doista ima viđenja.

Dvanaesto ukazanje – ponedjeljak, 1. ožujka 1858.
Prema podacima policije bilo je prisutno 1500 ljudi. Bernadette Soubirous je vidjela malu djevojčicu koja joj je rekla da ne nosi svoju krunicu nego onu od njene bolesne prijateljice. Bernadette ponovno pije s izvora i pere se na njemu. Tada je prvi puta i svećenik bio prisutan. Novo zaređeni svećenik, opat Dezirat, iz Omexa, gradića u blizini špilje Massabielle. Promatrao je Bernadette pažljivo i iz blizine. Kasnije je izjavio: ‚Kakav savršen mir! Kakav savršen spokoj! Kakva savršena svetost! Djetetu je nemoguće izmisliti tako nešto; tako čisto, tako prekrasno ljupko. Osjećao sam se kao na pragu raja.‘

Trinaesto ukazanje – utorak, 2. ožujka 1858.

Ovaj puta bilo je prisutno 1650 promatrača. Bernadette Soubirous čula je slijedeći zahtjev; ‚Idi i moli svećenike da sagrade kapelicu. Želim da ljudi dolaze ovamo u procesijama.‘ Otac Peyramale tako se ružno odnosio prema njoj kada ga je ugledala; stoga se sjetila samo pitati za procesije i zaboravila je sve o crkvi. Veoma potresena vraća se navečer k svećeniku pa prenosi njemu i trojici kapelana preostali dio poruke. Župni svećenik joj nalaže da najprije pita Gospu za ime.

Četrnaesto ukazanje – srijeda, 3. ožujka 1858.

Rano ujutro 3000 – 4000 ljudi je nazočno kod špilje, ali ništa se ne događa. Popodne Bernadette Soubirous se vraća do špilje i u prisustvu stotinjak ljudi ima viđenje. Kao što je tražio župni svećenik priupitala je Gospu za ime. Gospa se samo nasmiješila, ali nije odgovorila. Bernadette se vratila k župnom svećeniku, a on joj je rekao da je luda i prevarena. Međutim, ponovio je svoj zahtjev da Bernadette upita Gospu za ime.

Petnaesto ukazanje – četvrtak, 4. ožujka 1858.
Tržni je dan u Lurdu i zadnji od 15 dana koje je Gospa spomenula pri Trećem ukazanju. Veliko mnoštvo ljudi, njih dvadesetak tisuća pješači prema spilji. Mjesna policija potpomognuta policijom iz okolnih sela ima pune ruke posla. Bernadette Soubirous ostaje u špilji tri četvrt sata, sva u ekstazi. Zatim odlazi iz špilje, posjećuje župnog svećenika i kaže mu da Gospa nije rekla svoje ime nego se samo nasmiješila, ali i dalje želi da se ondje sagradi crkva. Peyermale ustrajava na zahtjevu da Bernadette pita Gospu za ime.
Slijedi izvjesna stanka u ukazanjima koja traje dvadesetak dana. U tom razdoblju Bernadette ne odlazi do špilje. Niti osjeća neki jači poriv da tamo ode. Njoj je to dobrodošao predah u kojemu ona ponovno zadobiva svoj mir. Ide u školu i sprema se za Prvu svetu Pričest.

Šesnaesto ukazanje – četvrtak, 25. ožujka 1858.
Na svetkovinu Blagovijesti, Bernadette Soubirous nije odlazila do špilje već tri tjedna. Tek tijekom noći od 24. na 25. ožujka ona odjednom osjeti velik poriv da ode do špilje Massabielle. U pet sati ujutro kreće prema špilji, u pratnji nekih svojih rođaka. Premad je veoma rano, nekoliko ljudi, uključujući šefa policije, nalazi se kod spilje. Čim je Bernadette stigla ugledala je Gospu. Ostala je oko sat vremena u ekstazi, gledajući u Gospu. Tri puta je upitala Gospu za ime. Gospa joj se samo nasmiješila; zatim se Bernadette ohrabrila i četvrti puta ju upita za ime! Dobila je ODGOVOR: Ja sam bezgrešno začeće.
Ova Gospina izjava potvrđuje nauk pape Pija IX. Ona je ‚Gospođa odjevena u sunce‘, prečista djevica. Naša Gospa je navijestila svoje bezgrešno Začeće sestri Katarini Labouré tijekom ukazanja u Rue du Bac, 1830. god. Također je naučila sestru Katarinu Labouré slijedeću molitvu.
O Marijo začeta bez grijeha, moli za nas koji ti se utječemo.
Čudotvorna medaljica najprije je nazvana: ‚medaljica Marije od Bezgrešnog Začeća‘. Bernadette Soubirous nije to razumjela, čak ni nakon svoje posjete župnom svećeniku. Tek popodne, nakon svog razgovora s veoma učenim gospodinom Estradeom, počela je uviđati da je ta Gospa Blažena Djevica Marija.
Zatim je ponovno uslijedio predah u viđenjima.

Sedamnaesto ukazanje – 7. travnja 1858.

Bernadette Soubirous se nekoliko dana ranije ispovijedila i ljudi su očekivali da ode do špilje. To je i učinila. Nosila je kao obično upaljenu svijeću u svojoj lijevoj ruci, a desnom je rukom štitila plamen svijeće od vjetra. U ekstazi koja je uslijedila i trajala 15 minuta, plamen svijeće joj je zahvatio prste. Dr. Dozous nije međutim vidio nikakve opekline i vjeruje da Bernadette doista vidi ono što opisuje.
Zatim je uslijedio najdulji predah između ukazanja.

Osamnaesto ukazanje – petak, 16. srpnja 1858.
Na svetkovinu naše Gospe od Karmela, Bernadette Soubirous osjeća veoma jak unutarnji poriv da ode do špilje. Odlazi tamo oko 8 sati uvečer. Još od prethodnog ukazanja vlasti su ogradile spilju sukladno dekretu od 10. lipnja 1858. i zatvorile prilaz spilji. Bernadette je kleknula na drugoj obali rijeke Gave, zajedno sa svojom tetkom Lucille. Bila je jedno kraće vrijeme u dubokoj ekstazi, baš kao i ranije, prije nekoliko mjeseci. Kada su ju kasnije pitali što joj je Gospa rekla, odgovorila je: ’ništa‘, ali je dodala da Gospa nikada ranije nije bila tako lijepa kao sada.
Nakon ovog ukazanja, Bernadette Soubirous se ponovno vratila svom uobičajenom životu u vjeri, što za nju znači njegovati potpunu vjernost Bogu, svakoga dana.
Prvo od ovih 18 ukazanja naše Gospe u Lurdu dogodilo se 11. veljače 1858. Tijekom ukazanja i nakon njih, Bernadette Soubirous je postala osoba kojoj su se divili, smatrali su ju važnom, ali su ju i odbacivali! Njenim je roditeljima sve to veoma teško palo. Kako su se ovi jadni ljudi mogli braniti od prijetećih pritisaka javnosti! Međutim, Bernadette je ostala posve normalna. Jednostavna, poštena i odana djevojčica. Ostala je mirna i veoma otvorena duha obzirom na istraživačke postupke crkve i svjetovnih vlasti, odlučno se opirala njihovu bezobzirnom ustrajavanju, dok im je stalno morala ponavljati o ukazanjima ono što je već rekla. U Bernadette se razvijala odluka da ode u opatice. Konačno je odlučila ući u samostan u Neversu, budući da njeno zdravlje nije bilo dovoljno jako da slijedi pravila nekih veoma strogih redova. Tako se ona s ljubavlju brinula za bolesnike i ’nitko ju nije prisilio da tamo ode‘.

Bernadette Soubirous u Neversu

U srpnju 1866. godine, želi ostvariti svoju želju i živjeti posvećena vjeri. Pridružuje se sestrama Božje ljubavi u Neversu, u Saint-Gildardu, sjedištu kongregacije. Prije nego li je napustila svoj voljeni Lurd i svoju obitelj, Bernadette Soubirous je otišla do špilje 14. srpnja 1866. Bernadette je zatim živjela s opaticama u Neversu po imenom kojeg je dobila na svom krštenju, sestra Marie-Bernarde. Na početku njena novicijata sestra Marie-Bernarde je ispričala cijeloj kongregaciji opatica sve o ukazanjima, nakon čega joj nikada više nisu dozvolili da ih spominje. Neke od njenih poglavarica dali su joj da radi ponizne i proste zadatke, da ostane krotka i blaga. Veoma je patila zbog takvih poniženja ali je prihvatila situaciju i ostala veoma vedra. Na dan polaganja svojih vječnih zavjeta biskup joj je rekao da je njen zadatak moliti. Davali su joj poslove u bolničkim sobama samostana. Bila je dobra i djelotvorna medicinska sestra. Ona sama patila je od astme, dobila je tuberkulozu, osteoporozu a rane joj nisu zacjeljivale. Zbog svega toga mnogo je fizički patila, ali i mentalno, i to svakodnevno, međutim činila je ono što je naša Gospa tražila u Lurdu: ‚čini pokoru i moli za grešnike‘.
‚Obećajem da ću te usrećiti, ali ne na ovome svijetu nego na idućem‘.
Umrla je u srijedu, 16. travnja 1879. god., sa svega 35 godina. Na smrtnoj postelji, ponovno je potvrdila na zahtjev pape Pia IX.  i lurdskog biskupa, pod prisegom, sve svoje izjave o događajima u špilji Massabielle. Nakon dugotrajnog i strogog procesa, sukladno crkvenom zakonodavstvu, sestra Marie-Bernarde proglašena je svetom. Papa Pio XI. učinio je to 8. prosinca 1933. god. Njeno je tijelo ostalo netaknuto, u staklenom lijesu, u kapelici samostana u Neversu.
Ova ukazanja u Lurdu u cijelosti je odobrila Sveta stolica 18. siječnja 1862.‘

IMG_3223U nedjelju, 24. travnja 2016. godine poslije svete mise u našoj je zajednici prikazan dokumentarni film Jakova Sedlara „Jasenovac – Istina“.

 

Otkrivanje Hude Jame

Prije samog filma, slovenski istraživač Romano Ljeljak održao je kratko predavanje o Hudoj Jami.  Naime, njemu je kao novinaru 1989. godine starija gospođa donijela pismo svoje sestre koje je pronađeno nakon što je otkriveno jedno od mnogobrojnih stratišta u Sloveniji. Njena sestra, Ivanka Štrabac bila je u osmom mjesecu trudnoće kad su je, jer je bila supruga domobrana, smaknuli Titovi partizani. Napisala je pismo svome nerođenom djetetu i sakrila ga u grudi. Potresno pismo koje započinje riječima „Još nekoliko sati i bit će kraj našim životima…o moje dijete…“  imali smo priliku čuti u cijelosti. To je pismo gospodina Ljeljaka potaklo da istraži tko je bila ta žena. Istražujući naišao je na selo Hudu Jamu i stravični zločin koji se tamo dogodio poslije Drugog svjetskog rata. Obilazeći kuće, kucajući od vrata do vrata, tražio je istinu koju ljudi u strahu nisu smjeli izgovoriti premda su svjedočili partizanskoj okrutnosti.

 

Rudnik Sv. Barbara

Otkrivši desetak stratišta, Ljeljak dolazi i do rudnika Sv. Barbara.  Ušavši u rudnik naišli su na jedan zid misleći da je jami kraj, no iza toga zida nalazilo se još jedanaest takvih zidova kojima je bio pregrađivan dugi rov.

U svibnju i lipnju 1945. godine partizani su kamionima dovozili ljude, opljačkali ih, skinuli i tako žive bacali u jamu. Zatim bi ih pregradili zidom, te iznova punili novim žrtvama. Samo u tom rudniku bilo je ubijeno 700 Slovenaca, 300 Njemaca pripadnika njemačke manjine koji su živjeli na području Maribora i Celja, te 2500 Hrvata. Ni danas nakon 26 godina te žrtve još uvijek nisu dostojno pokopane. O razmjerima stravičnog partizanskog zločina, Romano Ljeljak opisao je u knjizi pod naslovom „Huda Jama“. Svoje predavanje zaključio je riječima: „Partizanska vlast, komunistička vlast mislila je ako sto metara zatrpaju u jednom rovu, da će sakriti istinu o svome zločinu.“

 

Nove činjenice o logoru Jasenovac

Nakon predavanja o Hudoj Jami, prikazan je film „Jasenovac – Istina“. Film donosi mnoge do sada javnosti nepoznate činjenice o tom logoru. Sve ove godine jednostavno je prešućivana istina da logor Jasenovac nije bio samo ustaški logor nego je postojao i nakon pada NDH, u vrijeme Jugoslavije i to godinama. Logor je 1951. zatvoren u Jasenovcu, ali je otvoren na drugom mjestu. Ono što najviše zapanjuje je negiranje stravičnih zločina i dan danas i mržnja kojom se odnose sljedbenici Titove zločinačke diktature i sada, negirajući, smatrajući nevažnim, ismijavajući se poslijeratnim žrtvama. S drugu stranu kontinuirano preuveličavaju broj žrtava poginulih u ratu, u ustaškom logoru, kao da je stvarni broj malen i postoji potreba za uveličavanjem. I jednim i drugim ponašanjem ne iskazuju pijetet prema nesretnim ljudima čiji je život okončan u Jasenovcu.

 

Top ljestvica najvećih zločinaca

Ne možemo se ne zapitati kako je moguće da se sve to događalo pred očima šire javnosti. Gdje su bili ti svjetski mirotvorci kad su godinama Hrvati ubijani u tisućama. Čak i u najcrnjem vremenu Drugog svjetskog rata logor Jasenovac je posjetila komisija Crvenog križa iz Švicarske utvrđujući uvjete u kojima zarobljenici žive u logoru. Gdje je politička elita bila od 1945. godine pa na dalje? Teško je vjerovati da nisu znali što se događa. Nemajući vlastite interese jednostavno su ignorirali strašno zlo koje se događa u njihovom susjedstvu. I najgore od svega, toliki broj državnih službenika došao je iskazati posljednju počast zločincu Titu na dan njegova ukopa. Danas, toliko godina poslije, Tito je stavljen na listu najvećih svjetskih zločinaca u društvu s Hitlerom, Staljinom, Mao Zedongom, Pol Potom, Saddamom Husseinom. A i dalje ulice nose njegovo ime, i dalje postoji veliki broj ljevo orijentiranih političara koji javno i bez srama slave njegova zločinačka djela.

 

Nova knjiga dr. Josipa Jurčevića

Na predavanju je bio nazočan i dr. Josip Jurčević. Njegova najnovija knjiga pod naslovom „Stogodišnji teror jugoslavenstava i komunizma u Hrvatskoj“ predstavljena  u studenom prošle godine veliki je doprinos ovoj tematci.

“ Ratni i poslijeratni zločini komunističke vojne i civilne vlasti u Hrvatskoj nisu bili
pojedinačni ekscesi, kako i danas tvrde komunistički vjernici u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske, nego brižno smišljen i sustavno organiziran projekt uništenja „narodnih neprijatelja“, koji su OZN-a i UDB-a striktno i neumoljivo provodili po osobnom naređenju Josipa Broza, kao što dokazuju dokumenti koje Jurčević objelodanjuje u ovoj knjizi. Jurčević zna razliku između povijesti i politike, razumije njihov odnos i zato ih nikada ne poistovjećuje. Povijest su znanstveno utvrđene činjenice, ona je dakle objektivna istina, a politika je subjektivna interpretacija tih činjenica i te istine, koja može biti sukladna smislu i duhu tih činjenica, ali u drastičnim slučajevima može značiti i njihovo krivotvorenje ili potpuno ignoriranje. Jurčevićeve interpretacije povijesnih činjenica, rekao bih, proizlaze iz njih samih, one se uvijek nameću kao prirodni, jedini mogući logični zaključak. Zato one i ostavljaju dojam objektivnosti i samo se rijetki, veoma rijetki čitatelji ove knjige, ako im je do istine, ne će složiti s Jurčevićevim shvaćanjima i prosudbama koje ovdje izlaže.“ – navodi akademik Dubravko Jelčić u predgovoru.

 

 

 

 

Jasenovac24. travnja 2016. godine nakon nedjeljne svete mise koja započinje u 12,15 sati u crkvi St. Fidelis, bit će prikazan dokumentarni film redatelja Jakova Sedlara „Jasenovac – Istina“.

Film donosi dosad neviđene i nikada objavljivane dokumente o jasenovačkom logoru koji bacaju posve novo svjetlo na tamošnja događanja. Po prvi put na jednom mjestu, temeljem povjerljivih dokumenata, progovara se o tome što se uistinu događalo u kontraverznom logoru Jasenovac, o stvarnoj ulozi i značaju kardinala Stepinca u Drugom svjetskom ratu te naposljetku o pravom karakteru Titove komunističe Jugoslavije te njezinu odnosu prema Židovima i Izraelu.

 

 

 

 

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jučer, 13. travnja 2016. godine u Zagreb je donešeno tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića koje će na štovanje vjernicima biti izloženo najprije u zagrebačkoj prvostolnci a potom do 18. travnja u crkvi Sv. Leopolda B. Mandića u Gronjoj Dubravi.  Sv. Leopold proglašen je zaštitnikom godine milosrđa.

 

Sv.Leopold rodio se 12. svibnja 1866. godine u Herceg-Novom (danas Crna Gora). Sa 16 godina odlazi u sjemenište u Italiju, Za svećenika je zaređen 1890. godine, te je nakon kratkog boravka u Hrvatskoj premješten u Padovu gdje je ostao do svoje smrti 30. svibnja 1942. godine.  Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II 1983. godine. Spomendan mu je 12. svibnja. Sveti Leopold je patron i naše zajednice.

 

Sveti Leopold bio je posebno poznat kao dobar ispovijednik. Znao je provoditi u maloj ispovijedaonici i po 15 sati dnevno. Na ispovijed su mu dolazili ljudi različitih društvenih statusa od profesora do radnika. Njegova ispovijedaonica ostala je čitava i nakon što je samostan u  Padovi razrušen bombadiranjem.

 

Želio je umrijeti u svojoj domovini, ali to se nije dogodilo I sada na 150. obljetnicu njegovog rođenja, njegovo je tijelo donešeno u voljenu mu Hrvatsku.

IMG_0803Svaki petak u 19.00 sati u misijskoj kapelici „Sv. Leopolda Mandića“ održava se susret molitvene zajednice „Milosrdni Isus“. Na susretu molimo krunicu, razmatramo Božju riječ, meditiramo i pjevamo karizmatske pjesme. Voditelj susreta je Orlando Medo.

Molitvena zajednica  bez prekida djeluje već duže vrijeme. Svoj blagoslov dali su joj župnik fra Nediljko, fra Ivan Režić te biskup Franjo Komarica. Podršku i motivaciju dobili su  i od pomoćnog biskupa naše biskupije u Mainzu, dr. Ude Bentza.

Svi zainteresirani pozvani su od srca da se pridruže našoj molitvenoj zajednici kako bismo skupa u molitvi i pjesmi mogli slaviti Gospodina. Očekujemo vas s radošću!

„Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20)

IMG_0785 (1)U ponedjeljak, 4. travnja 2016. godine u posjet našoj zajednici došao je pomoćni biskup dr. Udo Markus Bentz.

 

Biskup Bentz je došao  u sklopu redovitih posjeta iz Biskupije koji se događaju svako četiri godine kako bi se upoznao s radom naše zajednice te saznao o poteškoćama s kojima se nosimo. Tijekom svog posjeta Biskup je u osobnom razgovoru s djelatnicima Zajednice dobio sliku o njenom djelovanju.

 

Nakon razgovara predvodio je svetu misu. Budući je na dan posjeta slavljen blagdan Gospodinova navještenja ili Blagovjest Biskup je istaknuo kako je Blažena Djevica Marija premda zabrinuta, puna povjerenja rekla Bogu da, te da se i mi u svojim životima trebamo prepustiti Bogu i reći mu da, jer nitko nije od nas slučajno došao na svijet nego smo svi mi dio Božjeg plana. Nakon svete mise, Biskup je održao sastanak sa Župnim vijećem.

 

weihbischf_talar_quadrat

Udo Bentz rodio se 3. ožujka 1967. godine u Rülzheimu. Za svećenika je zaređen 1995. godine. Od 2007. godine obnašao je dužnost voditelja Sjemeništa do 2015. godine kad je u lipnju imenovan za pomoćnog biskupa te zaređen u rujnu iste godine. .

 

111Svetu misu slavit ćemo u 18.00 sati u našoj kapelici. Misu predvodi pomoćni biskup dr. Udo Markus Bentz.

 

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo  je blagdan koji slavimo kao spomen na događaj kada je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti i roditi Isusa.  Blagovijest se slavi 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, no ove godine na taj je dan padao Veliki petak, pa je proslava iznimno prebačena na ponedjeljak, 4. travnja 2016. godine.

 

 

„Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš muime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Na to će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I anđeo otiđe od nje.“ (Lk 1,26)

 

 

blagovijsst2U Nazaretu na mjestu gdje je stajala Gospina kuća u kojoj je anđeo navijestio radosnu vijest, izgrađena je Bazilika Navještenja Gospodinova. U njenoj kripti nalazi se dio (jedan zid) Gospine kuće. Prema predaji, Gospina je kuća pred strahom od rušenja u ratu,  na čudesan način prenešena 10.svibnja 1291. godine na Trsat gdje je ostala tri godine a zatim je na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto gdje se nalazi i danas. Čuvši što se dogodilo, tadašnji krčki knez Nikola Frankopan, osobno je došao na Trsat da se uvjeri u vjerodostojnost onoga što je čuo. Odmah potom poslao je u Nazaret poslanstvo da istraži što se uistinu dogodilo. Oni su otišli i saznali da je Marijina rodna kuća u Nazaretu nestala u isto vrijeme i nitko nije znao kako.

 

 

blagovijest 3 - gospina kucatrsat