09Tijelovo ili Brašančevo katolički je blagdan koji se punim nazivom zove Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se četvrtkom, devet tjedana nakon Uskrsa. Na ovaj blagdan spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak. Blagdan Tijelova tradicionalno se slavi na otvorenom uz procesiju.

I ove godine i naša Zajednica organizira svečanu proslavu blagdana Tijelova. U suradnji s nogometnim klubom „Croatia“ iz Griesheima svečano misno slavlje s procesijom održat će se na:

stadionu „Croatia“, Im Dürren Kopf 3,64347 Griesheim s početkom u 12,00 sati.

Nakon misnog slavlja slijedi zajedničko druženje.

Budući je ovo centralna proslava za čitavu župnu zajednicu, očekujemo veliki broj Hrvata ne samo iz Darmstadta, nego i iz Bensheima, Groß-Zimmerna i Wormsa. Prošlu godinu započeli smo i mi s ovom hrvatskom tradicijom i bili smo sretni velikom broju ljudi koji su se odazvali proslavi. Ove godine očekujemo vas u još većem broju.

IMG_1329

 

13.06.2017. slavimo blagan sv. Ante Padovanskog.

Sveta misa te blagoslov djece i ljiljana održat će se

u crkvi St. Fidelis u 18,30 sati.

 

Sv. Ante Padovanski

Fernado Martins de Bullhoes rodio se  1195. godine u Lisabonu u plemićkoj obitelji. Njegovi bogobojazni roditelji više su cijenili krijeposti nego plemstvo pa su svome sinu nastojali u srce ucijepiti ljubav prema Bogu. Već s 15 godina odlučio je svoj život posvetiti Bogu pa je otišao u samostan, no zbog čestog „ometanja“ posjetom rodbine traži da ga se premjesti u samostan u Coimbru gdje se nakon osam godina proučavanja sv. Pisma zaredio za svećenika.  Vidjevši misionare iz reda sv. Franje koji su poginuli mučeničkom smrću u Maroku i sam je želio stupiti u taj red i proliti svoju krv za vjeru. 1220. godine stupa u red sv. Franje te iz poštovanja prema sv. Antunu pustinjaku, uzima ime Antun. Nedugo zatim ukrcao se na brod za Afriku, no zbog bolesti bio je prisiljen vratiti se  nazad nedugo nakon što je stao na afričko tlo. No, na povratku lađa je stala na sicilijanskoj obali a bolesni Antun četiri mjeseca je bio u groznici.  Uskoro upoznaje sv. Franju čija ga se usrdna ljubav spram Boga i njegova jednostavnost toliko dojmile da je odlučio ostati u Italiji i ne vraćati se više doma.  Bio je učen i ponizan, izvrstan propovjednik koji je svojim životom živio Evanđelje. Umro je 13. lipnja 1231. godine u Arcelli kod Padove u 36. godini života. Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako izvanredna čuda kao što je tvorio po sv. Antunu i na njegov zagovor.

EK2017-01Prvu svetu pričest primilo je 21 dijete u nedjelju, 21.05.2017 u crkvi St. Fidelis.

Naši prvopričesnici su:

Niko Alekšević, Sebastian Friedrich Bach, Maja Bilić-Martinčević, Liliana Bilić-Martinčević, Petar Bosankić, Stjepan Brkić, Luna Arielle Filipović, Ivana Mandica Gabelica, Luka Ante Grdur, Matea Gunić, Pero Ivančičević, Luka Jarčević, David Klaić, Mateja Kusić, Željko Kusić, Julija Marković, Mara Nedić, Andrej Perić, Lana Periša, Kristijan Tunjić i Leo Tuzlak.

Slikice mozete pogledati ovdje.

Deseti susret hrvatske katoličke mladeži održao se ove godine 29. i 30. travnja u hrvatskom gradu heroju Vukovaru pod geslom „Krist, naša nada!“ (1 Tim 1,1).  

I kroz logotip susreta mladima se prenijela poruka nade. Logotip se sastoji od križa, golubice i siluete vukovarskog vodotornja. Križ, kao središnji simbol kršćanstva, simbol je Kristove muke ali i puta k uskrnuću. To isto značenje ima i sam grad Vukovar za nas, kao simbol stradanja i nade kada se sve čini beznadnim. Golubica osim što prestavlja Vučedolsku golubicu, jedan od glavnih simbola grada Vukovara, simbol je i mira, mira za kojim teži svako ljudsko biće ali i mira zbog kojeg je Vukovar podnio svoju žrtvu. Vukovarski vodotoranj kao treći element logotipa simbolizira postojanost i u najtežim trenutcima.

Mladi iz naše misije također u Vukovaru

Na susretu se okupilo 30.000 mladih iz Hrvatske, Bosne i Herzegovine te iz iseljeništva.

Mladi iz naše zajednice također su nazočili ovom velikom događaju. Autobusom su se zaputili u petak navečer, da bi u subotu stigli u Osijek, grad u kojem su tijekom susreta bili smješteni u obiteljima. Nakon što su se osvježili, slavili su svetu misu u župnoj crkvi Sv. Mihovila nakon čega su im domaćini pripremili lijep program.  U veselom društvu, uz pjesmu i svirku tamburica,  mladost je slavila do završetka dana.

U nedjelju su u 9,00 sati prisustvovali zajedničkoj molitvi na groblju odakle su se potom uputili prema dvorcu Eltz gdje se u 11,30 održalo središnje euharistijsko slavlje koje je u nazočnosti kardinala Josipa Bozanića, tridesetak hrvatskih biskupa i apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Alessandra D´Errica, predvodio nadbiskup Đuro Hranić.

Nakon svete mise po gradu su ponuđeni razni duhovni te  kulturno-zabavni programi. U sklopu susreta mladi su posjetili Borovo naselje, Memorijalni centar Domovinskog rata, Ovčaru, Mjesto sjećanja, vukovarsku bolnicu, gradski muzej i dr.

Plakali od ganuća

U 18,00 sati započeo je završni koncert na kojem su nastupali Alen Hržica, Ivana Husar Mlinac, Marija Husar Rimac, Miroslav Škoro, Božja Pobjeda i Opća Opasnost. Nakon koncerta naši su se mladi zaputili prema Darmstadtu, puni dojmova. Premda su rođeni nakon svih ratnih zbivanja, ovim su posjetom mogli upoznati kakvu je žrtvu grad podnio za sve nas. Okupljeni u Isusu Kristu s mladim Hrvatima koji su došli sa svih krajeva, ne mareći za daljinu i napor putovanja, zajedno su pjevali, slavili Gospodina, klicali svojoj Domovini. Pod tom silinom osjećaja među njima se rodilo još čvršće zajedništvo, još veća povezanost bratskom ljubavlju. Pjevali su zagrljeni, ganuti ljepotom emocija.  I premda umorni vratili su se sretni i ispunjeni.

„Bilo je predivno. Ovo se mora doživjeti, ne može se opisati riječima!“

„Hvala dragom Bogu da sam mogla prisustvovati ovako velikom događaju. Sretna sam i ponosna što sam Hrvatica i katolkinja!“

„Bilo je neopisivo. Djeca su od ganuća plakala!“

„Pivali su zagrljeni dok su suze ko rika tekli niz njihovo lice. Ko jedna obitelj su bili!“ samo su jedni od dojmova.

Grad domaćin

Grad Vukovar stari je grad koji se spominje već u 13. stoljeću, no za sve nas on je poseban jer je u Domovinskom ratu pružio hrabar otpor i po mnogim analitičarima time spasio Hrvatsku.  Stoga žrtvu Vukovara ne smijemo zaboraviti pa se u kratkim crtama prisjećamo toga i u ovom tekstu.

David protiv Goliata

Nakon  što su pobunjeni Srbi početkom svibnja 1991. masakrirali 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, tenzije u tom području su postale jake i Vukovar se našao u teškoj situaciji okružen sa sjevera i juga neprijateljskim snagama. Sa slobodnim teritorijem bio je povezan samo jednom cestom. Vukovar je napadan s velikom vojonom silom Jugoslavenske narodne armije kojoj su se pridružili i domaći pobunjeni Srbi te četničke postrojbe iz Srbije. Riječ je bilo o tisućama vojnika naoružanih s više stotina tenkova i transportera. Tu strašnu silu zaustavljali su s druge strane nekoliko stotina pripadnika Zbora narodne garde i policije te tisuću dobrovoljaca iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S malo ili nimalo vojnog iskustva, pod svakodnevnim granatiranjem, naoružani s vrlo malo streljiva  ali vođeni ljubavlju prema svojoj Domovini i obdareni nadnaravnom hrabrošću naši su branitelji odoljevali puna tri mjeseca toj strašnoj sili zla i mržnje. Na Vukovar je tijekom tri mjeseca palo 6 500 000 projektila. Poginulo je više od 1500 stanovnika od čega je bilo 86 djece. Najmlađe dijete imalo je samo šest mjeseci.

2500 poginuli branitelja

Nažalost, usprkos junaštvu branitelja, Vukovar je 18. studenog 1991. pao u neprijateljske ruke. Nakon toga usljedio je strašni pokolj i mučenje. U obrani Vukovara poginulo je oko 2500 branitelja. Od toga 900 u obrani Vukovara, 600 nakon pada grada a još 1000 u okolnim područjima grada.  7000 osoba, civila i vojnika, odvedeno je u koncentracijske logore u Srbiju gdje su mučeni i ubijani. 22 000 je prognano iz svojih domova. Zabilježena su mnoga mučenja, masovna silovanja, premlačivanja i masakriranja. Bolnica koja je unatoč velikoj oznaci crvenog križa bila svakodnevno bombardirana, nakon okupacije je ispražnjena a bolesnici su odvedeni u sabirni logor i poslije toga smaknuti. U samoj bolnici tijekom tri mjeseca zaprimljeno je 2500 ranjenika i izvedeno je tisuću operacijskih zahvata. Rođeno je 16 djece. Po iskazima dr. Bosanac na bolnicu je tijekom tri mjeseca padalo 80-90 projektila dnevno. Na dan pada Vukovara u bolnici je bilo 396 ljudi. Pokolj na Ovčari dogodio se nad vojnicima i civilnim stanovništvom među kojima je bilo i žena a žrtave su imale  od 16 do 77 godina. Tamo je ubijeno 260 osoba. U Vukovaru je pronađena masovna grobnica u kojoj je bilo 1200 osoba.  I danas, nakon 25 godina još uvijek postoji veliki broj nestalih. Srbijanske vlasti ne žele učiniti ništa da otkriju istinu i nesretne ljude vrate njihovim obiteljima, kako bi iste mogle barem na grobu zapaliti svijeću.

Oteti od zaborava

Vukovar je razrušen. Mirnom integracijom vraćen je Hrvatskoj. Kuće su obnovljene i kako godine prolaze, pomalo blijede sjećanja na patnju koju je Vukvar podnio. No, ljudima koji su izgubili svoje najdraže, ženama koje su bile ponižavane, mučene i silovane sve vrijeme ovog svijeta ne može izblijediti strašna sjećanja. Svi su oni utkali dio sebe u obranu naše Domovine. Svi su oni dali svoje očeve, braću, muževe i sinove za slobodu lijepe nam Hrvatske. Stoga ne smijemo zaboraviti što se dogodilo u Vukovaru. Stoga moramo Vukovaru pomoći kako god možemo. Ovaj susret hrvatske mladosti melem je na bolnu ranu Vukovara. On je dašak nade kojeg smo donijeli gradu. Ali trajno u svojim srcima moramo nositi zahvalnost za sve što su učinili za nas. A to najbolje možemo ako suosjećamo i ako se sjećamo. Da se stalno sjećamo. I molimo za poginule branitelje i njihove obitelji da ih dobri Bog osnaži u njihovom bolu. Da ova hrvatska katolička mladež donešeni dašak Kristove nade pretvori u spoznaju da njihova žrtva nije uzaludna. Da imamo Hrvatsku. Hvala im na tome!

Marija Lovrić Holenda

Pogledajte video kako pater Ike i mladi pozdravljaju Domovinu.

 

biskup

Papa Franjo imenovao je prof. dr. Petera Kohlgrafa novim biskupom Mainza. Ova vijest objavljena je istodobno i u Vatikanu i u Mainzu u utorak, 18. travnja u 12,00 sati.

 

Novoimenovani biskup Mainza bit će nakon svoga ređenja 88. nasljednik svetog Bonifacija koji je od 746. do 754. godine bio nadbiskupom Mainza poznat kao „Apostol Njemačke“.
Kohlgraf, svećenik nadbiskupije Köln, pozvan je u zimskom semestru 2012./2013. za predavača pastoralne teologije na Katoličkoj visokoj školi (KH) u Mainzu. Od tada je pedesetogodišnjak djelovao i kao župni vikar u Wörrstadtu, Dekanat Alzey/Gau-Bickelheim. Datum biskupskog ređenja prof.dr. Kohlgrafa u katedrali u Mainzu još nije poznat i biti će objavljen kasnije. Premda je novi biskup imenovan, Biskupijom Mainz do biskupovog posvećenja i dalje upravlja dijecezanski administrator prelat Dietmar Giebelmann.

Nakon što je zaprimio odluku o povlačenju kardinala Karla Lehmanna s mjesta biskupa Mainza, 16.05.2016. godine, i s time nastale sedisvakancije, stolni kaptol je u Vatikan poslao popis prikladnih kandidata za njegovog nasljednika. Iz tog popisa i drugih prijedloga koji su stigli, papa Franjo je odabrao tri kandidata od kojih je stolni kaptol tajnim biranjem odabrao Petera Kohlgrafa za biskupa. Članovi stolnog kaptola su: katedralni dekan Heinz Heckwolf kao predsjedavajući te šest kanonika: dijecezanski upravitelj prelat Dietmar Giebelmann, prelat oficialata dr. Peter Hilger, prelat Hans-Jürgen Nabbefeld, msgr. Horst Schneider i ravnatelj ordinarijata Klaus Forster. Nakon prihvaćanja izbora od strane izabranog i prije njegovog imenovanja od Pape, također je od državnih vlasti u Hessenu i Rheinland-Pfalzu zatraženo da li protiv izabranog postoje prigovori opće-političke prirode.

Poslije toga bio je doktorant na bonnskom sveučilištu u odjelu za staru povijest crkve i patrologiju kod profesora dr. Ernsta Dassmanna, gdje je 2000. godine završio. („Ekleziologija poslanice Efežanima po nauci sv. Ivana Zlatoustog“) U tom je razdoblju Kohlgraf bio dušobrižnik u Bad Honnefu. 1999. godine preuzeo je na četiri godine dužnost školskog kapelana i vjeroučitelja u gimnazij „Nadbiskup Kardinal Frings“ u Bonn-Beuelu. Za to vrijeme bio je i kapelan Katoličke studentske mladeži. Kao tzv. Repetent (zamjenik ravnatelja) prešao je 2003. na Nadbiskupski teološki kolegij Albertini u Bonnu. I tada je Kohlgraf radio u pastoralu i to u školskom pastoralu u gradskoj gimnaziji Beethoven u Bonnu kao i u dječjem domu „Hermann Josef“ u Bad Godesbergu. 2009. godine imenovan je za školskog dušobrižnika i vjeroučitelja u nadbiskupskoj gimnaziji te višoj trgovačkoj školi „Marienberg“ u Neussu.

U listopadu 2010. godine polaže habilitaciju kod prof. dr. Ude Schmälzlea u Münsteru. Time postaje privatni docent na vestfalskom sveučilištu u Münsteru. Na koncu je uslijedio poziv u zimskom semestru 2012./2013. na mjesto profesora za pastoralnu teologiju na Katoličkoj visokoj školi u Mainzu, gdje je u prošlom zimskom semestru 2016./2017. preuzeo dužnosti dekana na odjelu praktične teologije. Njegovo znanstveno težište je u „Pitanjima pastoralno teološke hermeneutike“, „Dijakonija kao osnovna služba Crkve“, „Praštanje i pomirenje“ te „Školski pastoral“.

Tijekom svog vremena u Biskupiji Mainz Kohlgraf se angažirao kao župni vikar u dušobrižništvu župne grupe Wörrstadt u dekanatu Alzey-Gau-Bickelheim. U tom je razdoblju između ostalog u Biskupiji Mainz u različitim tijelima i institucijama držao predavanja te je preuzeo teološku potporu u procesu „Socijalnog pastorala“ i uključio se u razmatranja pastoralnog ureda za proučavanje budućnosti župa te se angažirao u pastoralnom tečaju u sjemeništu u Mainzu.

Izvor: Pressestelle Bistum Mainz/tob (MBN
Slika: Prof. dr. Peter Kohlgraf, novoimenovani biskup Mainza ©Bistum Mainz

 

 

 

 

 

 

Veliki četvrtak, Veliki Petak i Velika subota čine Vazmeno trodnevlje. Na Veliki četvrtak prisjećamo se Isusove posljednje večere, večere na kojoj je Isus svojim učenicima, a po njima i nama, ostavio u nasljeđe slavljenje svete Mise. Tu je večer Isus ustanovio svetu Misu a isto tako i svećenički red.

Na Veliki petak spominjemo se Isusove muke. Dan je to kad se po čitavom svijetu ne slavi sveta misa. U obredima Velikog petka čita se Isusova muka, zatim se vjernici poklanjaju križu te u trećem dijelu primaju svetu pričest koja je posvećena na veliki četvrtak.

Velika subota je dan šutnje i ozbiljnosti. Dan tišine. Isus je umro i nema ga među nama. On leži u grobu.  Stoga Crkva na Veliku subotu razmišlja o njegovoj muci, smrti, pomalo isšekujući obećano Uskrsnuće. Zato je za Veliku subotu karakteristično Vazmeno bdjenje koje se slavi noću. Ne može započeti prije nego padne mrak i mora završiti prije nego osvane nedjeljno jutro. U ovoj se noći proslavlja cjelokupna povijest našega spasenja. Obred započinje „Službom svjetla“. Pred crkvom se pali oganj kojeg svećenik blagosliva. Na tom ogdnju pali se uskrsna svijeća. Uskrsna svijeća simbolizira Krista, pa svećeni u obredu stavlja na nju znakove A i Ω koji označavaju da je Krist početak i svršetak svega. Na svijeću se stavljaju i oznake tekuće godine te se u nju simbolično zabijaju čavli koji prestavljaju Isusove rane. Svijeća se svečano unosi u crkvu te od tog svjetla vjernici pripaljuju svoje svijeće. Potom slijedi hvalospjev uskrsnoj svijeći. Sve se ovo odvija u mraku.

Drugi dio bdijenja je Služba riječi. U ovom dijelu čitaju se starozavjetni tekstovi te pjevaju psalimi. Slušamo tekstove o stvaranju svijeta te slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu.  Psalmima hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela. Prelaskom iz Starog u Novi zavjet zapjeva se svečano pjesma Slava Bogu na visini. Tada se oglase orgulje, zazvone sva crkvena zvona i pale se svijetla. Ovo je trenutak pobjede života nad smrti, trenutak Isusova uskrsnuća i njegovog otkupljenja čovjeka.

Nakon toga blagosliva se voda te se dalje nastavlja s euharistijom.

Na Uskrsnom bdijenju na Veliku subotu u našoj župi misu je predvodio fra Marinko Vukman, voditelj HKM Kelkheim koji je pjevao blagodslov svijeći a propovijedao je  prof. dr. Ante Akrap iz Splita. Fra Nediljko je stajao na raspolaganju vjernicima za ispovijed.

 

u2017Dragi vjernici, pred nama su veliki dani. Slijedi nam najprije u nedjelju cvjetnica na kojoj ćemo blagosloviti maslinove grančice iz naše Domovine te u procesiji svečano ući u crkvu. Ovim danom prisjećamo se svečanog ulaska našeg Gospodina Isusa Krista u Jeruzalem. U tjednu nakon toga slijede veliki dani. Raspored svetih misa i obreda u velikom tjednu donosimo u našem novom župnom listiću kojeg možete pogledati ovdje.