IMG_3223U nedjelju, 24. travnja 2016. godine poslije svete mise u našoj je zajednici prikazan dokumentarni film Jakova Sedlara „Jasenovac – Istina“.

 

Otkrivanje Hude Jame

Prije samog filma, slovenski istraživač Romano Ljeljak održao je kratko predavanje o Hudoj Jami.  Naime, njemu je kao novinaru 1989. godine starija gospođa donijela pismo svoje sestre koje je pronađeno nakon što je otkriveno jedno od mnogobrojnih stratišta u Sloveniji. Njena sestra, Ivanka Štrabac bila je u osmom mjesecu trudnoće kad su je, jer je bila supruga domobrana, smaknuli Titovi partizani. Napisala je pismo svome nerođenom djetetu i sakrila ga u grudi. Potresno pismo koje započinje riječima „Još nekoliko sati i bit će kraj našim životima…o moje dijete…“  imali smo priliku čuti u cijelosti. To je pismo gospodina Ljeljaka potaklo da istraži tko je bila ta žena. Istražujući naišao je na selo Hudu Jamu i stravični zločin koji se tamo dogodio poslije Drugog svjetskog rata. Obilazeći kuće, kucajući od vrata do vrata, tražio je istinu koju ljudi u strahu nisu smjeli izgovoriti premda su svjedočili partizanskoj okrutnosti.

 

Rudnik Sv. Barbara

Otkrivši desetak stratišta, Ljeljak dolazi i do rudnika Sv. Barbara.  Ušavši u rudnik naišli su na jedan zid misleći da je jami kraj, no iza toga zida nalazilo se još jedanaest takvih zidova kojima je bio pregrađivan dugi rov.

U svibnju i lipnju 1945. godine partizani su kamionima dovozili ljude, opljačkali ih, skinuli i tako žive bacali u jamu. Zatim bi ih pregradili zidom, te iznova punili novim žrtvama. Samo u tom rudniku bilo je ubijeno 700 Slovenaca, 300 Njemaca pripadnika njemačke manjine koji su živjeli na području Maribora i Celja, te 2500 Hrvata. Ni danas nakon 26 godina te žrtve još uvijek nisu dostojno pokopane. O razmjerima stravičnog partizanskog zločina, Romano Ljeljak opisao je u knjizi pod naslovom „Huda Jama“. Svoje predavanje zaključio je riječima: „Partizanska vlast, komunistička vlast mislila je ako sto metara zatrpaju u jednom rovu, da će sakriti istinu o svome zločinu.“

 

Nove činjenice o logoru Jasenovac

Nakon predavanja o Hudoj Jami, prikazan je film „Jasenovac – Istina“. Film donosi mnoge do sada javnosti nepoznate činjenice o tom logoru. Sve ove godine jednostavno je prešućivana istina da logor Jasenovac nije bio samo ustaški logor nego je postojao i nakon pada NDH, u vrijeme Jugoslavije i to godinama. Logor je 1951. zatvoren u Jasenovcu, ali je otvoren na drugom mjestu. Ono što najviše zapanjuje je negiranje stravičnih zločina i dan danas i mržnja kojom se odnose sljedbenici Titove zločinačke diktature i sada, negirajući, smatrajući nevažnim, ismijavajući se poslijeratnim žrtvama. S drugu stranu kontinuirano preuveličavaju broj žrtava poginulih u ratu, u ustaškom logoru, kao da je stvarni broj malen i postoji potreba za uveličavanjem. I jednim i drugim ponašanjem ne iskazuju pijetet prema nesretnim ljudima čiji je život okončan u Jasenovcu.

 

Top ljestvica najvećih zločinaca

Ne možemo se ne zapitati kako je moguće da se sve to događalo pred očima šire javnosti. Gdje su bili ti svjetski mirotvorci kad su godinama Hrvati ubijani u tisućama. Čak i u najcrnjem vremenu Drugog svjetskog rata logor Jasenovac je posjetila komisija Crvenog križa iz Švicarske utvrđujući uvjete u kojima zarobljenici žive u logoru. Gdje je politička elita bila od 1945. godine pa na dalje? Teško je vjerovati da nisu znali što se događa. Nemajući vlastite interese jednostavno su ignorirali strašno zlo koje se događa u njihovom susjedstvu. I najgore od svega, toliki broj državnih službenika došao je iskazati posljednju počast zločincu Titu na dan njegova ukopa. Danas, toliko godina poslije, Tito je stavljen na listu najvećih svjetskih zločinaca u društvu s Hitlerom, Staljinom, Mao Zedongom, Pol Potom, Saddamom Husseinom. A i dalje ulice nose njegovo ime, i dalje postoji veliki broj ljevo orijentiranih političara koji javno i bez srama slave njegova zločinačka djela.

 

Nova knjiga dr. Josipa Jurčevića

Na predavanju je bio nazočan i dr. Josip Jurčević. Njegova najnovija knjiga pod naslovom „Stogodišnji teror jugoslavenstava i komunizma u Hrvatskoj“ predstavljena  u studenom prošle godine veliki je doprinos ovoj tematci.

“ Ratni i poslijeratni zločini komunističke vojne i civilne vlasti u Hrvatskoj nisu bili
pojedinačni ekscesi, kako i danas tvrde komunistički vjernici u Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske, nego brižno smišljen i sustavno organiziran projekt uništenja „narodnih neprijatelja“, koji su OZN-a i UDB-a striktno i neumoljivo provodili po osobnom naređenju Josipa Broza, kao što dokazuju dokumenti koje Jurčević objelodanjuje u ovoj knjizi. Jurčević zna razliku između povijesti i politike, razumije njihov odnos i zato ih nikada ne poistovjećuje. Povijest su znanstveno utvrđene činjenice, ona je dakle objektivna istina, a politika je subjektivna interpretacija tih činjenica i te istine, koja može biti sukladna smislu i duhu tih činjenica, ali u drastičnim slučajevima može značiti i njihovo krivotvorenje ili potpuno ignoriranje. Jurčevićeve interpretacije povijesnih činjenica, rekao bih, proizlaze iz njih samih, one se uvijek nameću kao prirodni, jedini mogući logični zaključak. Zato one i ostavljaju dojam objektivnosti i samo se rijetki, veoma rijetki čitatelji ove knjige, ako im je do istine, ne će složiti s Jurčevićevim shvaćanjima i prosudbama koje ovdje izlaže.“ – navodi akademik Dubravko Jelčić u predgovoru.

 

 

 

 

Jasenovac24. travnja 2016. godine nakon nedjeljne svete mise koja započinje u 12,15 sati u crkvi St. Fidelis, bit će prikazan dokumentarni film redatelja Jakova Sedlara „Jasenovac – Istina“.

Film donosi dosad neviđene i nikada objavljivane dokumente o jasenovačkom logoru koji bacaju posve novo svjetlo na tamošnja događanja. Po prvi put na jednom mjestu, temeljem povjerljivih dokumenata, progovara se o tome što se uistinu događalo u kontraverznom logoru Jasenovac, o stvarnoj ulozi i značaju kardinala Stepinca u Drugom svjetskom ratu te naposljetku o pravom karakteru Titove komunističe Jugoslavije te njezinu odnosu prema Židovima i Izraelu.

 

 

 

 

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jučer, 13. travnja 2016. godine u Zagreb je donešeno tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića koje će na štovanje vjernicima biti izloženo najprije u zagrebačkoj prvostolnci a potom do 18. travnja u crkvi Sv. Leopolda B. Mandića u Gronjoj Dubravi.  Sv. Leopold proglašen je zaštitnikom godine milosrđa.

 

Sv.Leopold rodio se 12. svibnja 1866. godine u Herceg-Novom (danas Crna Gora). Sa 16 godina odlazi u sjemenište u Italiju, Za svećenika je zaređen 1890. godine, te je nakon kratkog boravka u Hrvatskoj premješten u Padovu gdje je ostao do svoje smrti 30. svibnja 1942. godine.  Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II 1983. godine. Spomendan mu je 12. svibnja. Sveti Leopold je patron i naše zajednice.

 

Sveti Leopold bio je posebno poznat kao dobar ispovijednik. Znao je provoditi u maloj ispovijedaonici i po 15 sati dnevno. Na ispovijed su mu dolazili ljudi različitih društvenih statusa od profesora do radnika. Njegova ispovijedaonica ostala je čitava i nakon što je samostan u  Padovi razrušen bombadiranjem.

 

Želio je umrijeti u svojoj domovini, ali to se nije dogodilo I sada na 150. obljetnicu njegovog rođenja, njegovo je tijelo donešeno u voljenu mu Hrvatsku.

IMG_0803Svaki petak u 19.00 sati u misijskoj kapelici „Sv. Leopolda Mandića“ održava se susret molitvene zajednice „Milosrdni Isus“. Na susretu molimo krunicu, razmatramo Božju riječ, meditiramo i pjevamo karizmatske pjesme. Voditelji susreta su Marija i Orlando Medo.

Molitvena zajednica  bez prekida djeluje već duže vrijeme. Svoj blagoslov dali su joj župnik fra Nediljko, fra Ivan Režić te biskup Franjo Komarica. Podršku i motivaciju dobili su  i od pomoćnog biskupa naše biskupije u Mainzu, dr. Ude Bentza.

Svi zainteresirani pozvani su od srca da se pridruže našoj molitvenoj zajednici kako bismo skupa u molitvi i pjesmi slavili Gospodina. Očekujemo vas s radošću!

„Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20)

IMG_0785 (1)U ponedjeljak, 4. travnja 2016. godine u posjet našoj zajednici došao je pomoćni biskup dr. Udo Markus Bentz.

 

Biskup Bentz je došao  u sklopu redovitih posjeta iz Biskupije koji se događaju svako četiri godine kako bi se upoznao s radom naše zajednice te saznao o poteškoćama s kojima se nosimo. Tijekom svog posjeta Biskup je u osobnom razgovoru s djelatnicima Zajednice dobio sliku o njenom djelovanju.

 

Nakon razgovara predvodio je svetu misu. Budući je na dan posjeta slavljen blagdan Gospodinova navještenja ili Blagovjest Biskup je istaknuo kako je Blažena Djevica Marija premda zabrinuta, puna povjerenja rekla Bogu da, te da se i mi u svojim životima trebamo prepustiti Bogu i reći mu da, jer nitko nije od nas slučajno došao na svijet nego smo svi mi dio Božjeg plana. Nakon svete mise, Biskup je održao sastanak sa Župnim vijećem.

 

weihbischf_talar_quadrat

Udo Bentz rodio se 3. ožujka 1967. godine u Rülzheimu. Za svećenika je zaređen 1995. godine. Od 2007. godine obnašao je dužnost voditelja Sjemeništa do 2015. godine kad je u lipnju imenovan za pomoćnog biskupa te zaređen u rujnu iste godine. .

 

111Svetu misu slavit ćemo u 18.00 sati u našoj kapelici. Misu predvodi pomoćni biskup dr. Udo Markus Bentz.

 

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo  je blagdan koji slavimo kao spomen na događaj kada je anđeo Gabrijel navijestio Mariji da će začeti i roditi Isusa.  Blagovijest se slavi 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, no ove godine na taj je dan padao Veliki petak, pa je proslava iznimno prebačena na ponedjeljak, 4. travnja 2016. godine.

 

 

„Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš muime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Na to će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I anđeo otiđe od nje.“ (Lk 1,26)

 

 

blagovijsst2U Nazaretu na mjestu gdje je stajala Gospina kuća u kojoj je anđeo navijestio radosnu vijest, izgrađena je Bazilika Navještenja Gospodinova. U njenoj kripti nalazi se dio (jedan zid) Gospine kuće. Prema predaji, Gospina je kuća pred strahom od rušenja u ratu,  na čudesan način prenešena 10.svibnja 1291. godine na Trsat gdje je ostala tri godine a zatim je na jednako čudesan način prešla u talijanski gradić Loreto gdje se nalazi i danas. Čuvši što se dogodilo, tadašnji krčki knez Nikola Frankopan, osobno je došao na Trsat da se uvjeri u vjerodostojnost onoga što je čuo. Odmah potom poslao je u Nazaret poslanstvo da istraži što se uistinu dogodilo. Oni su otišli i saznali da je Marijina rodna kuća u Nazaretu nestala u isto vrijeme i nitko nije znao kako.

 

 

blagovijest 3 - gospina kucatrsat

 

 

 

 

 

 I ove godine naša Misija organizira tradicionalno hodočašće u Lurd. Na hodočašću, koje će se održati od srijede 4. do nedjelje 8. svibnja 2016. godine, sudjeluju Hrvati katolici iz Njemačke, Austrije, Švicarske. Lurd je prodor neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Broj slobodnih mjesta u autobusu je ograničen, pa molimo sve zainteresirane da se prijave što prije. 

 

 

Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je sama vidjelica sv. Bernardica ovako: „Jednog dana pođoh k obali rijeke Grave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekekav šum. okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Na to podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogvama imala je žutu ružu iste boje kao i njezina krunica.

Kad to ugledah, protrljah oči, misleći da se varam. Trgnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se prekrižiti ali ne mogoh dići ruku ka čelu. A pošto se ona gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke, napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu. Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala usnama. Kad završih krunicu, viđenje odmah nestade.“ Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele. Vidjelica ističe da joj je Gospođa progovorila tek za trećeg viđenja i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz petnaest dana. Također je rekla da prenese svećenicima da joj na tom mjestu izgrade kapelicu. Bernardici je zapovijedila da se napije vode iz male lokvice koja se pretvara u potok u kojemu su mnogi bolesnici našli ozdravljenje. Zato današnji dan i proglašen svjetskim danom bolesnika. Nakon više upita Bernardice da se predstavi Gospođa je sa smiješkom odgovorila: „Ja sam Bezgrješno Začeće“ što je kasnije proglašeno i kao dogma Katoličke crkve. Gospa je prigodom ukazivanja Bernardici povjerila i tri tajne. 10 godina nakon ukazivanja tj. 1868. Bernardica stupa u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Niversa.