Peta Delegatova (delegata za inozemnu pastvu) sjednica za sudionike iz Rajnsko-majnskog pastoralnog područja održana je u petak 14. veljače u našoj zajednici HKM Darmstadt, gdje se okupilo 22 svećenika, časnih sestara i pastoralnih suradnika.
Uz delegata za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicu Komadinu na svim je sjednicama sudjelovao i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić. Nakon pozdrava delegata vlč. Ivice Komadine, susret je započeo molitvom za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca u povodu 60 godina od njegove mučeničke smrti. Sudionici su se pomolili i preminule pastoralne djelatnike u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj i u svijetu. Predstavili su se i novi pastoralni djelatnici.
Predavanje pod naslovom „Tko su Isusova braća i sestre iz evanđelja?“ održao je fra Matej Jovanovac, TOR, koji je pritom istaknuo kako su evanđelja (i poslanice) naizgled nejasni u svezi Isusove uže i šire obitelji, (usp. Mk 3,31; 6,3; Mt 13,55-56; Iv 2,12; Gal 1,19…). Neki se apokrifni spisi već od drugog stoljeća bave tom tematikom (npr. Protoevanđelje Jakovljevo) no prve zabilježene rasprave o tome nastaju tek u četvrtom stoljeću. To je i razumljivo, s obzirom da su progoni Crkve bili učestali, a druga važnija pitanja vjere bila su u prvome planu. Procvatom pustinjaštva i monaštva u tim stoljećima, pitanje života u celibatu/djevičanstvu dobiva na važnosti, a samim time i Marijino mjesto u životu Crkve. Među prvima koji je doveo u pitanje Marijino djevičanstvo bio je Helvidije. On je tvrdio da Isus nije jedino dijete koje je Marija rodila, nego da je imala još djece s Josipom. Slične tvrdnje nakon njega iznosili su i drugi. Tome se oštro usprotivio sv. Jeronim u djelu „O vječnom djevičanstvu blažene djevice Marije“. I drugi crkveni oci dijele uvjerenje sv. Jeronima (sv. Atanazije, sv. Ambrozije, sv. Augustin…). Peti ekumenski sabor u Carigradu (553. g.) naziva Mariju „ἀειπάρθενος“ – vazda Djevicom, a Lateranski sabor 649. to je potvrdio. Otada je kroz mnoga stoljeća vladao sporazum po tom pitanju, kako na Istoku, tako i na Zapadu, iako je Istočna Crkva drugačije tumačila pojam „Isusove braće i sestara“ od Zapadne. Ipak, pitanje na početak vraćaju mnoge Protestantske crkve, koje grčki termin „ἀδελφοὶ” za Isusovu „braću i sestre“ shvaćaju u modernom smislu riječi, čitajući Sveto pismo doslovno. U tome slučaju pojmovi „braća i sestre“ označavaju najbližne krvne srodnike, rođene od istih roditelja. Takvim tumačenjem direktno osporavaju i učenje o Marijinom djevičanstvu koje zastupa Crkva. No dok se takvo tumačenje donekle može primijeniti na neke tekstove Novoga zavjeta koji dotiču to pitanje, u ostalima se izrazito ne uklapa i ide protiv samoga teksta i običaja vremena u kojemu je tekst nastao. Zato pažljivim čitanjem tih tekstova pokušat ćemo pobliže upoznati problematiku i pronaći odgovore i usmjerenje koje Crkva stoljećima čuva, njeguje i prenosi novim naraštajima. Ovdje treba najprije istaknuti ulogu semitskog načina izražavanja, istaknuo je o. Jovanovac. U tom pogledu, već grčki prijevod Hebrejske Biblije, tzv. Septuaginta, prevodi hebrejske izraze doslovno na grčki jezik, bez ispravljanja. Tako u Pos 13,8 Abraham i njegov nećak Lot nazvani su braćom u hebrejskom tekstu, a grčki prijevod to slijedi. Slično nalazimo i u Post 19,15; Pnz 23,7; Neh 5,7; Jer 34,9 itd. Stoga se ne smije zanemariti činjenica da pisci evanđelja, izravno ili neizravno, dolaze iz takvog govornog područja i pišu evanđelje zajednicama u takvim sredinama. Nadalje, u Iv 19,25 nalazimo da je uz križ Isusov stajala njegova majka te sestra njegove majke, Marija Kleofina. Ako bismo uzeli da je Marija Kleofina sestra Isusove majke u doslovnom smislu te riječi, otvaramo time novi problem: zašto bi netko nazvao dvije kćeri/sestre istim imenom? No ako poštujemo semitski način razmišljanja i izražavanja, možemo shvatiti da se ne radi o sestrama u doslovnom smislu riječi, nego o (naj)bližim rođakinjama. Time nam se otvara novi horizont u pogledu pitanja Isusove braće i sestara. Naime, u Mk 15,40 i Mt 27,56 Marija Kleofina nazvana je majkom Jakova mlađeg i Josipa. A upravo su ta dva imena prva u nizu od četiri imena Isusove braće, kako ih nalazimo u Mk 6,3 i Mt 13,55. Osim toga, Isus je nazvan sinom Marijinim, što je doista neobičan naziv, budući da se pripadnost sina uvijek veže uz ime oca (usp. Br 1,1-10; Mt 1,1-16 itd.). Štoviše, Marko ne ostavlja mnogo mjesta dvojbama ističući da je Isus „ὁ υἱὸς τῆς Μαρίας,“ sin Marijin, ali označen u grčkom jeziku određenim članom. Taj određeni član označava da Isus nije jedan između sinova, nego jedan jedini sin. Na koncu, u Iv 19,26-27 Isus, umirući na križu, ostavlja svoju majku ljubljenom učeniku. Ako je Isus doista imao braću u doslovnom smislu riječi, ostaje nejasno zašto bi morao povjeriti svoju majku jednom od svojih učenika, a ne svojoj vlastitoj braći. Time bi sama braća prekršila židovski zakon kojim su obvezni brinuti za roditelje. Jedino razumno objašnjenje jest da Marijin jedini sin umire na križu, ali joj on ostavlja ljubljenoga učenika da se u njegovo ime brine za nju. Ovih nekoliko primjera dovoljni su da nam pojasne kolika je važnost odgovornog tumačenja Svetoga pisma. Nijedno tumačenje Svetoga pisma ne bi smjelo ignorirati crkvenu tradiciju, povijesnu pozadinu te način izražavanja ljudi toga vremena i kulture“, zaključio je svoje predavanje fra Matej Jovanovac, nakon čega se razvila plodna diskusija.
Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić je u svom izvješću istaknuo kako u Hrvatskoj inozemnoj pastvi danas u 189 misija, zajednica, župa i centara djeluju 193 svećenika, od čega su 61 dijacezanska i 132 redovnička. U Njemačkoj je 90 svećenika, u Austriji 14, u Skandinaviji 6, u Sloveniji 4, u Švicarskoj 14, u Zapadnoj Europi 7, u Kanadi 18, u SAD-u 19, u Južnoj Americi i Južnoafričkoj Republici 3 i u Oceaniji 18. U hrvatskoj pastvi u svijetu je ujedno 8 trajnih đakona, 50 časnih sestara, 39 pastoralnih suradnica i suradnika laikinja i laika te 48 tajnica i tajnika. Potom je podsjetio na imenovanja i razrješenja u hrvatskoj inozemnoj pastvi te na aktualne pastoralne potrebe. Podnio je i financijsko izvješće Fonda solidarnosti u 2019. U osvrtu na 2019. godinu podsjetio je na važnije događaje u hrvatskoj pastvi u svijetu, istaknuvši kako će se komemoracija u Bleiburgu održati 18. svibnja 2020. Također je podsjetio na Susret hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu od 8. do 10. svibnja 2020., na 4. hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu 26.-28. lipnja 2020. te na 6. hrvatski socijalni tjedan u Zagrebu od 23. do 25. listopada 2020. Govoreći o iseljavanju iz R. Hrvatske i Bosne i Hercegovine te pitanju povratka, podsjetio je kako se procjenjuje da je od ulaska R. Hrvatske u Europsku Uniju iselilo između 250.000 do 300.000 Hrvata i to ponajviše u Njemačku, u kojoj novopridošli Hrvati susreću gustu mrežu hrvatskih katoličkih misija i zajednica. U tom je smislu podsjetio i kako Austrija od srpnja 2020. ukida ograničeno zapošljavanje s hrvatskom putovnicom. Kao razloge iseljavanja je istaknuo ekonomski razlog, nezadovoljstvo političkim sustavom i korupcijom te to da su građani s hrvatskom putovnicom otkako je R. Hrvatska u EU to u mogućnosti učiniti.
Delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina je govorio o aktualnostima u hrvatskome dušobrižništvu u Njemačkoj. Poglavito se osvrnuo na nedavnu proslavu 50. obljetnice Hrvatske katoličke misije Koblenz i blagoslov biste bl. Alojzija Stepinca na trgu ispred crkve Sv. Franje u Koblencu o 60. obljetnici Stepinčeve mučeničme smrti.
(izvor: Živa zajednica)

11. veljače Crkva slavi spomendan Gospe Lurdske. Na taj se dan prisjećamo kada se Blažena Djevica Marija 1858. Godine u malom gradiću Lurdu ukazala maloj djevojčici Bernardeti. Na taj se dan ujedno prisjećamo svih bolesnih moleći za njih zagovor Blažene Djevice Marije da ih ojača strpljivošću i snagom.

Svetu Misu slavit ćemo u misijskoj kapelici u 19 sati.

Alojzije Stepinac

Rodio se 1898. godine u Brezarićima kao peto dijete Josipa i Barbare Stepinac. Za svećenika je zaređen 1930. godine. Već sedam godina poslije preuzima upravu zagrebačke dijeceze, a malo potom postaje predsjednikom Biskupske konferencije Jugoslavije.

Odlikovao se ljubavlju pema siromasima i revnošću za duše. Svoju pastirsku službu vršio je pod geslom „U tebe se, Gospodine, uzdam!“. Bio je jako ponizan, oduševljen za Krista, braneći dostojanstvo i ljudska prava svih ljudi posebno progonjenih zbog rase, nacionalnosti i vjere od strane totalitarizma. Javno je nastupao protiv fašizma, nacizma i komunizma. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te veliki broj djece. Prosvjedovao je protiv progona Židova.

„Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu, pa ćete tada biti najjači!“


Nakon dolaska komunista na vlast odbio je odvojenje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana što je bio povod da je 1946. godine uhićen od komunističke vlasti te je protiv njega započeo montirani sudski proces. Osuđen je na 16 godina robije s prisilnim radom i 5 godina gubitka građanskih prava. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti i mučeništva u Krašiću 1960. godine. Nakon osamostaljenja Hrvatske analizom Stepinčevih kostiju utvrđene su visoke koncetracije teških metala što predstavlja nepobitne dokaze da je Stepinac bio sustavno trovan. Na samoj samrti šapnuo je fiat voluntas tua budi volja tvoja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine. Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače.

3. veljače blagdan je svetog Blaža. Svetu misu slavimo u crkvi St. Fidelis u 19.30 sati. Preko svete mise bit će obred grličanja.


Sveti Blaž živio je 284. – 305. godne, dakle u vrijeme cara Dioklecijana kada je bio najveći progon kršćana. Bio je izučeni liječnik, ponizan, pobožan, pravedan i bogobojazan. Na blagdan svetog Blaža vrši se obred grličanja u kojem svećenik dotiče vjernička grla svijećom koja se blagoslovila dan ranije na blagdan Svijećnice. Pri tom svećenik izriče molitvu: Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakoga drugoga zla – amen!” Naime, jednom je svetom Blažu došla uplakana majka noseći dijete kojem je u grlu zapela riblja kost. Kako joj nitko nije mogao pomoći došla je sv. Blažu a on je položio ruke na dijete, znamenovao svetim križem grlo djeteta te se pomolio Bogu da istisne djetetu kost iz grla. Dijete je odmah ozdravilo.

U nedjelju, 2. veljače, blagdan je Prikazanja Gospodinova u hramu ili Svijećnica. Ovaj se blagdan slavi 40 dana nakon Božića. Prema Mojsijevu zakonu, Marija i Josip donijeli su Isusa u Hram u Jeruzalemu kako bi ga kao prvorođenca prikazali Bogu.

Svete Mise slavimo u 10 sati u Bensheimu, Franziskanerkirche, te u 12.15 u Darmstadtu, St. Fidelis. Nakon svetih misa bit će blagoslov svijeća.